Lica radija

Andrija Polić

Rođen u Splitu godinu poslije Mediteranskih igara, dok je Tito brojio zadnje dane u Ljubljani ili za one koji su manje od povijesti, a više od astrologije 7. travnja. 1980. oko 9 i nešto ujutro
Obitelj mi je najvažnija.
Posao želim prestat nosit sa sobom doma, za sada mi ne ide, al doć će i taj dan ( pogledaj pod svako jutro…. ) ….inače o mom poslu sve pet, pa moga sam umisto pričanja u mikrofon, pričat  u zid dok ga štemam
Radio je medij prepun mogućnosti, za ljude širokog uma, velike mašte i tolerancije
Glazba liječi, pjevam svugdje, pjevam sve i svašta, a onu koju preferiram večini je uglavnom nepoznata, ne vrti se na radiu, pa neka tako i ostane…bez imena
Izlasci su iza mene, kao da su se desili u nekom drugom životu, iako sam ih imao za par života
Redovito gubim živce ( pogledaj pod nikad nemam vremena ) i povremeno upaljače
Na radio ne dolazim bez ruksaka i boce sa vodom
Često kažem….. kako se zove ( i naravno cijeli set domaćih beštimji )
Dan ne započinjem bez limunade
Da sam zvijezda/pjevač bio bih….vjerovatno mrtav. Kao mali u sjećanju mi je ostao film La bamba, pa onda ispada da sam htio biti Ritchie Valens koji je  poginuo u avionskoj nesreći, koju godinu kasnije super mi je bia  Kurt Cobain, ubija se za sačmaricom…nakon toga, sam Sam htio biti zvijezda…nisam uspio, al evo još sam živ.
Nikad ne uspijem … reći ljudima sve što im ide, al tko sam ja da govorim, pametujem i sudim…. pa onda ovo ustvari i nije neuspjeh ,već uspjeh
Kasnim zbog…ne kasnim
Novčanik mi je uglavnom za dokumente ….više prazan nego pun.
Svako jutro…. kažem sebi danas moram ići leć ranije, onda odem do ogledala u wc i kad se vidim  kažem defintivno trebam ić leć ranije
Ništa me ne veseli kao osmijeh i zadovoljstvo najvažnijih ljudi. Najviše bi me razveselilo kad bi svijet postao mjesto kakvo bi mogao i trebao biti.
Bojim se straha kojeg nam svakodnevno plasiraju ( nameču ) na razne načine, metode i tehnike
Kava mi je ok, ali mogu preživjeti dan i bez nje
Mobitel mi je još uvijek na tipke, pametni telefoni mi nisu nešto
Društvene mreže samo za posao i komentiranje po portalima.
Selfie is not for me
U prometu obavezno beštimam, mašem rukama, ubrzavam na žuto, propuštam pješake i ne pričam na mobitel.
Krajem mjeseca se pitam kad ću na godišnji
Nikad nemam vremena za meditaciju ( nažalost )
Uvijek imam vremena za gluposti  ( nasreću )

Drugi o Andriji
Ivana: On je jedini čovjek koji bi i naše bake mogao posramiti kulinarskim umijećem. Kad ne brine o novostima, brine da nismo gladni.

Ivan: Genijalac za okretanje svih negativnih stvari u danu – u pozitivnom smjeru!

Nela: Alternativna medicina i prehrana, underground politička , ali i glazbena scena, sve to naš Andrija ima u malom prstu. Uvijek spreman pomoći, sve što ima rado će i podijeliti. S njim ti nikada nije dosadno, a od njega uvijek imaš što naučiti.

Buda: Andrija nema mira dok svaku vijest ne provjeri. Telefon se užari od poziva, ali on neće odustati dok ne dozna sve detalje.

Marina: Odnio vrag prišu J

Sanela: Uffff, znam ga predugo da bi stalo u jednu rečenicu, naša voditeljsko/radijska avantura započela je otprilike u isto vrijeme i evo još uvijek traje – hvala mu za preporuku. Andrija nakon što nas informiraš, vodim te na sok…